Home » Zapisi za 'naše' » VAGININI MONOLOZI u Podgorici (Monte ling)

VAGININI MONOLOZI u Podgorici (Monte ling)

Žene našeg podneblja najljepše su žene svijeta.

Mislim, kada im se otvori poklopac koji označava granicu između površine i dubine;

kada njihova unutrašnja ljepota prokulja van.

Kada bi se ta energija prosula po svijetu, promijenile bismo planetu, ovu umornu planetu, željnu nove-stare energije.

Ponekad je dobro kasnije otkriti neke stvari.

U Londonu su, recimo, Vaginini Monolozi umoran materijal. U Londonu, hej. A kada je u Londonu nešto umorno . . .

Sjela sam u avion na Hitrou, nervoznom, WImageeltschmertz Hitrou, u poslednji čas odlučila da stignem do daleke Crne Gore i odgledam crnogorsku verziju Vagininih Monologa.

I sjedjela sam u prepunom avionu sat vremena, prizemljena. Pilot nas je obavijestio da je neki privatnjak prekršio raspored letova i pobrkao kontrolorima svaki raspored. Pomislila sam da je to Abramovič, ili tako neko, arogantan, koji ne zna kako da postupa sa viškom paruljina, pa isijava obijest. Takvi ljudi vole London. Nije gradurina ništa tome kriva. Vole nju i dobri ljudi. Ali obijesni imaju svoj trenutak slavlja. A gradurina svašta proguta. Ipak, iscrpljuju te obijesti. I ograničavaju nam planove. Pustite nam barem naš red letenja na miru, mislila sam. Zakasniću na predstavu. Moja je zemlja na najbližem vam kontinentu, ali tako je daleko.

Letjela sam do Zagreba, pa onda do Dubrovnika. Onda sam se vozila do Podgorice.

Jug tužno izgleda. Naročito pod kišom. Sve propada. Žao mi je što to moram primijetiti. Ja volim ovaj jug. Ali sablasno izgleda ta nebriga ljudi prema zemlji.

Ipak sam, zahvaljujući vozaču, dobrom, starom podgoričkom materijalu, stigla na početak predstave Vaginini Monolozi u Dodestu. Znala sam da ću uživati. Ako ništa drugo, majka i snaha (vrijeme je da se za ovo ‘snaha’ pronađe neka ‘lakša’ imenica) biće na pozornici. I Maja Bogojević, stara prijateljica koju sto godina nisam vidjela.

Intimna sala Dodesta bila je prepuna. Dvadesetak ljudi ostalo je ispred Doma Omladine. Colin, Fulbrajt stipendista iz SAD, i jedan od organizatora predstave, unosio je dodatne stolice, smiještao posjetioce, izvikujući uputstva malo na engleskom, malo na našem jeziku. Uz njega, predstavu je organizovao American Corner, najviše Lauren i naša divna, mlada Sonja Dragović.

Na pozornicu su izašle 16 učesnica predstave. Znala sam da su tri od njih, ove moje tri ljepotice, amaterke. Za ostale nisam znala. Ali kada su počele govoriti svoje monologe, pomislila sam da su glumice. Nisu ni one. Neke su srednjoškolke, neke studentkinje, neke su profesorice, postdiplomke, umjetnice, novinarke, humanitarke. Neke su iz Podgorice, neke iz Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Spuža.

Onda je prokuljala ta nova-stara energija koju i dalje ne znam kako da definišem. To je ona energija koja se još nije umorila od pretjeranih diskusija što je to ona zapravo; pa kada se ne dođe do zaključka, u tim – da li? – srećnijim, kulturama gdje se mnogo diskutuje, onda se toj energiji da pridjev ‘nova’, ili ‘novi’, kao u slučaju ‘novog’ feminizma. Novi feminizam je sasvim u redu, naravno, ali ovaj novo-stari, sa kojega će se tek potpuno skinuti taj poklopac koji odvaja površinu od dubine, još je bolji. Jer se kasnije rodio, na tlu još mokrom od kletvi i jauka.

Žene su naprosto bile sjajne. Među njima ima i nekih koje bi Oskara, Cezara ili Baftu mogle pojesti za doručak, kada bi uspjele spojiti tle mokro od jauka i moćnije tržište.

Našim ženama treba samo malo dati: prostor za okupljanje, misiju, cilj, fokus, ulogu – i one iz sebe izvlače cinizmom još neokaljanu magiju.

To je ljepota naših žena koju imam na umu.

Ali njima se malo daje; i, još tužnije, one malo daju jedne drugima, i sebi. Mislim na slobodu, pravo, duhovnost, podršku.

Zato je bilo prosto čarobno prisustvovati zajedničkom projektu žena u kojemu se one međusobno, sa novom-starom energijom i strašću, podržavaju i nadopunjuju; ne osuđuju se.

Počelo je plesom na podgoričkom trgu. Nastavilo se predstavom u Dodestu.

Molim vas nemojte sada stati s ovom divnom revolucijom. Obećale ste.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s